Mnogo sam toga mislila da jesi...a zapravo nisi.
Ti si ništa.
Jedno veliko ništa u čitavom svemiru,
kosmosu.
Čak i meni - ti si ništa.
Ti si onaj koji je došao kada nije trebalo.
Isto tako i otišao.
Ti si onaj koji ima čitam svet među svojim pristima,
i sunce u osmehu.
A opet - nemaš ništa.
Tako prazno...
Neoprostiva praznina.
Ti, niko!
Kako se usuđuješ da tako prazan ulaziš pod moju kožu i ostavljaš svoji miris na meni?
Kako se usuđuješ da volim to što mirišem na tebe i kada me napuštaš?
Kako se usuđuješ da odlaziš?
... i opet se vratiš.
Ti, niko!
Ti, ...
Ti...
Moj niko.
www.youtube.com/watch?v=cMxAwMmzGKg
Нема коментара:
Постави коментар