понедељак, 28. јул 2014.

On!

On se ne vraća, 
on nikada nije ni odlazio.
Nestajao je, 
ali je bio tu.
Kao senka,
dim, 
utvara.
Kao neko od koga ne možeš pobeći,
kao Lesi koji se uvek vraća kući.
Kao duh iz prošlosti, 
da me podseti da vreme nije prošlo.
Da podseti da sam bez njega niko.
Da sam bez njega
žena bez prošlosti.
Da bez njega 
ja nemam ništa.
Narkoman bez droge,
pusač bez cigareta,
alkoholicar bez alkohola.
Žena bez ljubavi.
I prošlosti. 

среда, 16. јул 2014.

Moj niko.





Mnogo sam toga mislila da jesi...a zapravo nisi.
Ti si ništa.
Jedno veliko ništa u čitavom svemiru,
kosmosu.
Čak i meni - ti si ništa.
Ti si onaj koji je došao kada nije trebalo.
Isto tako i otišao.
Ti si onaj koji ima čitam svet među svojim pristima, 
i sunce u osmehu.
A opet - nemaš ništa.
Tako prazno...
Neoprostiva praznina.
Ti, niko!
Kako se usuđuješ da tako prazan ulaziš pod moju kožu i ostavljaš svoji miris na meni?
Kako se usuđuješ da volim to što mirišem na tebe i kada me napuštaš?
Kako se usuđuješ da odlaziš?
... i opet se vratiš.
Ti, niko!
Ti, ...
Ti...
Moj niko.






www.youtube.com/watch?v=cMxAwMmzGKg